"Na cesti Petrovačkoj izbjeglice i trista djece u koloni" Potresni stihovi Branka Ćopića podsećaju na stravični zločin "Djetinjstvo su mi ukrali..."
Dodajte Kurir u vaš Google izborSrpski narod ovih dana obeležava 31 godinu od operacije "Oluja", u kojoj je hrvatski vojni i politički vrh organizovao proterivanje oko 250.000 Srba iz Republike Srpske Krajine. Tokom i nakon operacije život je izgubilo oko 2.000 ljudi, spaljeno je i uništeno više od 20.000 kuća, kao i veliki broj pravoslavnih crkava, grobalja i drugih kulturno-istorijskih spomenika.
Za vreme "Oluje" brojni srpski civili - žene, deca i starci - iz severne Dalmacije i Like krenuli su u izbeglištvo u kilometarskim kolonama prema Republici Srpskoj. U selu Janjila kod Bosanskog Petrovca, 7. avgusta 1995. godine, oko 30 kilometara unutar teritorije Bosne i Hercegovine, kolonu su uočili hrvatski vojni avioni MiG i raketirali je, iako je bilo jasno da je reč o civilima. U napadu je ubijeno deset nenaoružanih ljudi, među kojima četvoro dece, dok je više od 50 osoba ranjeno. Za ovaj zločin do danas niko nije pravosnažno osuđen.
Svake godine, prilikom obeležavanja stradanja na Petrovačkoj cesti, mnogi se prisećaju potresne pesme Branka Ćopića "Na Petrovačkoj cesti". Iako se često dovodi u vezu sa događajima iz 1995. godine, pesma je nastala više od pola veka ranije. Ćopić ju je napisao inspirisan tragedijom iz 1944. godine, kada je nemačko-ustaška avijacija bombardovala izbegličku kolonu na području Bosanske krajine. U središtu pesme nalazi se sedmogodišnja devojčica Marija, čija smrt postaje simbol stradanja nedužnih u ratu.
Književni kritičari ističu da je Marijin lik u pesmi mnogo više od pojedinačne sudbine. Ona predstavlja svu decu koja su izgubila život u ratovima, dok Petrovačka cesta postaje simbol puta bez povratka kojim prolaze prognanici i izbeglice. Upravo zbog toga pesma ni danas nije izgubila svoju snagu - ona ne govori samo o jednom istorijskom događaju, već o univerzalnoj ljudskoj tragediji koja se ponavlja u različitim vremenima.
Ćopić u stihovima ne opisuje ratne sukobe niti vojničke podvige, već pažnju usmerava na obične ljude koji se nalaze u vihoru istorije. Njegov pogled usmeren je ka majkama koje pokušavaju da zaštite decu, starcima koji napuštaju svoje domove i nevinim žrtvama koje nisu učestvovale u sukobu. Zbog toga pesma ostaje snažna antiratna poruka i opomena da su najveći gubitnici svakog rata upravo civili.
Poruka pesme nije samo opis jednog ratnog događaja, već snažna osuda rata i nasilja nad civilima. Ćopić pokazuje da su najveće žrtve sukoba upravo oni koji u njima ne učestvuju - deca, majke i izbeglice. Marijina "nema optužba" postaje moralna optužnica protiv rata i onih koji ubijaju nevine, zbog čega ova pesma i danas zauzima posebno mesto u srpskoj književnosti i kulturi sećanja.
Bonus video: